I došao je dan kada je rizik da ostaneš zatvoren u pupoljku
postao je bolniji od rizika koji je bio potreban da procvjetaš.
— Anaïs Nin

Prošle godine kupili smo sjeme — bundeve, tikvice, jagode i mrkve — mala objećanja u papiru. Klečali smo nad zemljom i pažljivo pravili uredne redove za svaku biljku. Volimo svoj vrt. Sadimo s pažnjom, s ljubavlju, sa zahvalnošću. A ipak…

Počela sam se pitati — jesu li mrkve sretne dok rastu u redovima? Bi li to same izabrale? Je li im uopće stalo? Možda i jest.

Priroda ne poznaje redove ni kvadrate. Ne zatvara život u pravilne oblike. Kreće se slobodno — u spiralama, u mekim valovima, u ritmu starijem od pamćenja. Sjeme pada gdje god želi — ne traži dopuštenje, ne ispričava se, ne prilagođava se.

Sloboda prirode je nepredvidiva. Divlja. Ponekad opasna. Možda ćeš pasti na neplodno tlo. Možda pokraj biljke koja će ugušiti tvoj rast.
Ali upravo to je čini prekrasnom — jedinstvenost svake livade, svake šume, svake vlati trave.

Što je, onda, bolje?
Biti slobodan birati, čak i ako nas naši izbori vode kroz borbe, padove i ožiljke?
Ili biti prisiljen na sigurnost i zdravlje?
Može li nešto doista biti zdravo ako je nametnuto?
Može li se sjeme natjerati da proklija prije nego što je spremno?

Možda se, u svom planiranju i kontroli, lišavamo čuda — blaga koja nas čekaju u divljini potpune slobode.

U ljudskom svijetu, kalupi u koje smo utisnuti oblikuju i naše shvaćanje slobode. Toliko smo navikli prilagođavati se da više ni ne osjećamo ograničenja — to nam se čini jednostavno prirodnim tokom života.
Donosimo male odluke unutar redova u kojima rastemo, brkajući udobnost sa slobodom.

Ali možeš li zamisliti kako je to biti doista slobodan?
Pustiti da te vjetar odnese u nepoznatu zemlju.
Dopustiti Majci Prirodi da te odgoji.
Dopustiti da Voda i Sunce hrane tvoje tijelo i dušu.

Biti potpuno otvoren tajnama i čudu svijeta.
Koračiti stazama kojima nitko prije nije prošao — divljima, ali punima mogućnosti.

Možda sloboda nije nešto što se mora osvojiti ili zaslužiti, nego nešto čega se trebamo prisjetiti.

Jesmo li slobodni?
I želimo li to uopće biti?