Gledala sam kako gori mirisni štapić. Tamni se štapić, polako ljubljen vatrom, pretvarao u divan miris koji se dizao u zrak poput plesa. Dim je elegantnim, mekim pokretom tekao prema gore, uzdižući se u nježnim spiralama prema stropu. Gotovo nevidljiv, tek sjenka. Nešto tako prolazno, tako suptilno, a ipak sposobno promijeniti atmosferu cijelog prostora.

Vatra preobražava. Umjesto da potpuno proguta mirisni štapić, pretvara ga u ljepotu — u dim, u miris. U nešto što ne možemo dotaknuti, a ipak dodiruje nas, ostavljajući okus na koži, trag na duši. Umiruje, nadahnjuje, prenosi nas u neku drugu dimenziju.

Što se događa s nama kada gorimo u vatrama vlastitog života? Ponekad imamo osjećaj da ćemo postati samo pepeo. Bol zna biti nepodnošljiva. A ipak, vjerujem da u nama postoji dio koji nikada ne gori — nešto što se može izvaditi iz pepela našeg života i što će i dalje sjajiti poput najblistavijeg dijamanta.

Gledajući mirisni štapić, moglo bi se činiti da se njegova promjena u plešući dim događa bez napora. No nije tako. Ono što ostaje od štapića posivi i otpada, tiho se rasipajući po površini malene posudice. Pepeo nije neuspjeh. On je dokaz onoga što je otpušteno.

Dok se nalazimo usred žara, teško je povjerovati da iz njega može nastati išta lijepo.

Možda je i s nama slično — moramo napustiti one dijelove sebe koji su bili preteški da bi se mogli uzdići, one priče koje više ne mogu putovati s nama u sljedeće poglavlje. I ljepota dima i sivilo pepela dio su istoga preobražaja.

Često prosuđujemo sebe po pepelu koji za sobom ostavljamo: po napuklim komadićima, fragmentima koji nisu izdržali vrućinu. No pepeo je samo ono što više nije potrebno. Mekano, sivo svjedočanstvo promjene. Pepeo će pronaći svoje mjesto negdje drugdje. Sve u prirodi jest život — samo u drugom obliku.

A dim… dim je onaj dio nas koji uči plesati. Onaj koji pretvara patnju u nešto suptilno, mirisno, u pokret koji se kreće svijetom s novom nježnošću.

Bojimo se da će nas Vatra uništiti. A možda Vatra uništava samo ono što nikada zapravo nije bilo naše — ili je to prestalo biti. Možda otkriva naš pravi oblik.

Vatra života nas ne iskušava. Ona nas otkriva — našu snagu, naše rane i naš nezavršeni rad. Neki na neko vrijeme postanu pepeo. Drugi postanu dim. A neki otkriju dijamant skriven ispod svega što je izgorjelo.

Poput mirisnog štapića, nismo samo ono što izgara — mi smo i ono što se uzdiže.