Nisi kap u oceanu; ti si ocean u jednoj kapi.
— Rumi

Zemlja je umirala.
Isušivala se, a njezina je koža bila ispucana i suha poput zaboravljene pustinje. Zeleni šal kojim se nekoć ogrtala odavno je izblijedio i uvenuo. Mjesto koje je nekada vrvjelo životom sada je naseljavala samo sablasna sjena vlastite prošlosti. Mjesto koje je odzvanjalo ptičjim pjevom i smijehom cvijeća sada je ispunjavala najglasnija tišina.
Dom koji je nekoć primao pod svoj krov toliko bića sada je bio pun praznine.

Noći su postajale sve mračnije. Otkako je Radost nestala, zvijezde su polako gasnule. Zrak je postao hladan kad je otišao Mir. Nada je ostala najdulje, poput posljednjeg odsjaja na horizontu — ali i ona je naposljetku otišla.
Kad više nije ostalo Ljubavi kojom bi se moglo disati, Zemlja je ispustila svoj posljednji dah.

Iz toga posljednjeg daha na nebu se okupio maleni oblak.
Oblak stvoren od Ljubavi.

Lebdio je nad jalovom zemljom i osjećao kako mu se maleno srce steže. Sjećao se svega.
Sjećao se svakog stabla i svakog drhtavog lista. Šuma koje su šaptale tajne. Livada rastegnutih pod suncem. Planina koje su humile pradavnom snagom. Polja što su blistala zlatom u ljetnoj svjetlosti.

Sjećao se otisaka šapa u mokroj zemlji, zamaha repa, krtice koja je izbacila humak, paukove mreže što je hvatala zoru poput nježne mreže od zvijezda.
Sjećao se zvuka režanja, smijeha, ptičjeg pjeva i zujanja pčela.
Sjećao se tutnjave groma i mekane balade kiše koja pada.

Sjećanja su rasla dok se nisu pretvorila u neizrecivu čežnju.
A iz te čežnje rodila se jedna jedina suza Ljubavi — mala kap kiše.

Kad je kap dotaknula suhu kožu Zemlje, nešto se pokrenulo.
Njezine ukočene kosti zaškripale su dok je jedva primjetno zatreperila.

Zemlja se prisjetila osjećaja korijenja koje se u njoj isprepletalo poput prastare tkanine — i iz tog se sjećanja prema svjetlu probila jedna mala, nježna stabljika.
Svi su se elementi počeli tražiti i šaptati: „Sjećam se… sjećam se.”

Zemlja se budila — probuđena Ljubavlju.
A ondje gdje se Ljubav vraća, Radost, Mir i Nada uvijek pronađu put kući.

U svakome od nas smješten je čitav svijet.
Treba se samo prisjetiti.