Jedan jedini list koji pada s drveta, nošen nježno vjetrom prije nego dotakne tlo.
Kapi rose koje počivaju na vlati trave u ranim jutarnjim satima.
Iskrice svjetlosti koje plešu na površini jezera.
Jedna pahulja snijega koja se spušta na tvoj rukav i nestaje u nekoliko trenutaka.

Prolazni trenuci ljepote — oni koje nitko drugi nikada neće vidjeti.
Kao da su namijenjeni samo tebi.

Nitko nikada neće svjedočiti padu istog lista, primijetiti istu kap rose, vidjeti isti bljesak na vodi ili se diviti istoj pahulji snijega.

Blaga koja se čuvaju samo u tihoj riznici tvojega srca.