-
Dama u bijelom plaštu
Samoća nosi dugačak, jednostavan bijeli plašt. Uvijek sjedi u najudaljenijem kutu sobe, zauzimajući toliko prostora svojom praznom prisutnošću da se jedva možeš maknuti…
-
Dječak koji je pao gore u bunar
Bilo je tiho, mirno nedjeljno jutro. Dječak je stajao kraj prozora i promatrao svog mačka kako obavlja svoje uobičajene poslove u dvorištu. Crno-bijela životinja živahno se popela na drvo, odmah se spustila, zatim s velikom svečanošću označila obližnje grmlje i krenula polako prema starom bunaru…
-
Nošena i slobodna
Zora ju je probudila — čula kako netko zove njezino ime u snu. Sjela je na krevet, još napola uronjena u san, dok joj je u ušima tiho odzvanjao nepoznat glas. I sunce se budilo. Tanki zraci svjetlosti probijali su se u njezinu sobu, kao da pokušavaju razmaknuti zavjese…
-
Čuvarica Svjetla
Zemlja je tonula u tamu. Bića koja su je nastanjivala sve su se dublje gubila u neznanju i zbunjenosti. Prekrasni zeleni planet bio je rastrgan razdvojenošću — sve je zaboravilo da je jedno…
-
Kuća mnogih vremena
Bio je to uzbudljiv dan. Upravo se uselila u novu kuću — dražesnu kuću s malim zelenim vrtom. Od trenutka kada je došla na razgledavanje, zaljubila se u nju. A čim je zakoračila unutra, osjetila je kao da ju je kuća svojim zidovima prigrlila toplim, dobrodošlim zagrljajem…
-
Uspavani Div
Davno, davno prije, Zemlju su nastanjivala čudesna bića — neka blistava u svojoj ljepoti i dobroti, druga neobična, mračna i zastrašujuća. Ona su bila pravi gospodari ove prekrasne planete, mnogo prije nego što se na njoj pojavio čovjek…
-
Alkemija promjene
Gledala sam kako gori mirisni štapić. Tamni se štapić, polako ljubljen vatrom, pretvarao u divan miris koji se dizao u zrak poput plesa. Dim je elegantnim, mekim pokretom tekao prema gore, uzdižući se u nježnim spiralama prema stropu…
-
Djevojka koja je nosila kamenje
Godinama je u sebi nosila kamenje. Toliko dugo da ga najčešće više ni nije primjećivala. Ponekad su ti kamenovi bili veliki i teški, zgrađeni od tuge, krivnje i ljutnje; drugi put sitni poput oblutaka, lagani kao sjena na sunčan dan…
-
Odaja iza vela
Bila je tamna, bezmjesečna noć. Dječak je izašao prošetati psa. Kad je stigao na rub polja, njegov je pas bio duboko zaokupljen iščitavanjem poruka zapisanih na svakoj vlati trave…
-
Kap koja je spasila svijet
Zemlja je umirala. Isušivala se, a njezina je koža bila ispucana i suha poput zaboravljene pustinje…
-
Subscribe
Subscribed
Already have a WordPress.com account? Log in now.
A Pinch Of Madness 